Može li se umjetnoj inteligenciji vjerovati pri provjeri prijevoznika?

Da, umjetnoj inteligenciji može se vjerovati pri provjeri prijevoznika, pod uvjetom da je ne tjeramo da nagađa: podaci o tvrtki moraju dolaziti iz registara, a dokumente prijevoznika treba doista provjeriti, i one na stranom jeziku.

Taj scenarij poznaje svaka špedicija. Petak poslijepodne, teret mora krenuti, a prijevoznik je nov. Netko zalijepi njegovu policu u ChatGPT i napiše: „provjeri mi ovu tvrtku“. Nakon nekoliko trenutaka dobije lijep, uredan odgovor. Sve se slaže.

I tu počinju sumnje o kojima se u struci govori sve glasnije. Što se dogodilo s dokumentom koji smo upravo nekome poslali? Kako chatbot zna da je licencija valjana? Što ćemo pokazati osiguratelju ako taj teret nestane?

To su dobra pitanja. Međutim, odnose se na lijepljenje dokumenata u običan chatbot, a ne na svaku upotrebu umjetne inteligencije. Razlika je otprilike kao između pitanja poznaniku „jesi li čuo nešto o toj tvrtki?“ i izvatka iz registra.

Običan chatbot i alat za provjeru

Chatbot kao što su ChatGPT, Gemini ili Claude odgovara na temelju onoga što u njega zalijepimo, onoga što je ranije naučio i onoga što upravo pronađe na internetu. Kad napiše da prijevoznik ima licenciju, ne znamo je li pogledao u registar, naišao na slučajnu stranicu ili jednostavno sastavio rečenicu koja dobro zvuči. Čak i kad navede poveznicu, teško je procijeniti od kojeg je dana ta informacija.

TLSafe smo gradili drukčije jer i sami vodimo špediciju i znamo koliko košta pogreška. Kod nas provjera ima nekoliko koraka i nekoliko izvora:

• Podatke o tvrtki i PDV status sustav preuzima iz registara i institucija u 27 zemalja EU-a, AI ih ne utvrđuje.
• AI provjerava dokumente prijevoznika: licenciju za prijevoz, osiguranje od odgovornosti (CMR Insurance) i dokaz o plaćenoj premiji.
• Izračune, usporedbu brojeva i ocjenu prema pravilima obavlja običan program koji će to sutra učiniti točno jednako kao danas.

AI dakle ne procjenjuje je li tvrtka pouzdana. Prikuplja informacije iz dokumenata: do kada vrijedi polica, na koga je izdana, kolika je osigurana svota. Na pitanje je li to dovoljno odgovara sustav, prema stalnim pravilima.

Time nije kraj. Informacije iz triju dokumenata sustav uspoređuje međusobno i s podacima o tvrtki. Provjerava je li polica izdana na istu tvrtku koju provjeravamo. Provjerava i je li premija uplaćena na bankovni račun naveden u polici, u iznosu i roku koji iz nje proizlaze.

Brojeve bankovnih računa iz dokumenata uspoređuje s poljskom „bijelom listom“ PDV-a (službenim popisom obveznika PDV-a i njihovih bankovnih računa). Riječ je o jednostavnom pitanju: pripada li račun prijevoznika doista prijevozniku, a račun osiguratelja osiguratelju? Ako je uplata otišla drugamo, vidi se na čiji račun.

Svaki od tih dokumenata zasebno može izgledati besprijekorno. Nesklad se vidi tek kad ih se stavi jedan pokraj drugoga, a za to pri ručnoj provjeri obično nema vremena.

Je li prijevoznik poslao ono što smo tražili

Prijevoznik iz Litve, Rumunjske ili Njemačke šalje dokumente na svojem jeziku. Špediter vidi logotip osiguratelja, iznos i datum pa pretpostavlja da pred sobom ima potvrdu o plaćanju premije. A to može biti račun osiguratelja, odnosno dokaz da premiju treba platiti, a ne da je plaćena. Isto tako umjesto police zna stići ponuda ili opći uvjeti osiguranja.

Kod štete osiguratelj neće imati razumijevanja za takav propust. Ako se u dokumentaciji naloga nalazi račun umjesto potvrde o uplati, teško je braniti tvrdnju da smo provjerili plaćanje police. Može se ostati bez naknade štete.

Zato TLSafe počinje najjednostavnijim pitanjem: je li to uopće dokument koji smo tražili? Ako umjesto potvrde o plaćanju stigne račun, a umjesto police ponuda, sustav zaustavlja provjeru i traži ispravnu datoteku. Jezik dokumenta tu nije važan.

Sljedeći je korak sadržaj. AI provjerava dokument na jeziku na kojem je izdan, a najvažnije odredbe prikazuje u prijevodu pokraj izvornika. Špediter ne mora znati litavski niti lijepiti dijelove police u prevoditelj da bi vidio što pokriva osiguranje i do koje svote. Ima izvornik i prijevod jedan pokraj drugoga pa zna iza čega svojom odlukom stoji.

Događa se i preinačena polica

Postoji još jedna stvar za koju malo tko pita. Zahtjevi osiguratelja obično se usredotočuju na to postoji li dokument i je li valjan. Je li dokument preinačen, obično ne pitaju. A preinačeni se dokumenti jednostavno događaju: dopisan datum, ispravljen iznos, znamenka prepisana drugim fontom.

Zato AI u sustavu TLSafe kod svakog dokumenta pazi i na to kako izgleda. Traži tri stvari:

• tragove preinaka: dopisane datume, promijenjene iznose, prepisane znamenke, font ili poravnanje drukčije nego u ostatku dokumenta,
• oznake poput „KOPIJA“ ili „UZORAK“ te vodene žigove burzi tereta, koje govore da to nije dokument primljen od prijevoznika,
• vrijednosti koje si na različitim stranicama istog dokumenta proturječe.

Trag preinake kod iznosa, datuma ili broja daje rezultat NIJE OK, a izvješće opisuje što je izazvalo sumnju.

Ne tvrdimo da će AI otkriti svaki krivotvoreni dokument. Ipak, svaki dokument pregledava jednako pažljivo, a ne samo kad nešto pobudi sumnju.

A ako AI pogriješi

Može pogriješiti i to se ne može pošteno isključiti. Zato je sustav postavljen tako da se u slučaju dvojbe zaustavi, a ne da nagađa.

Ako je sken loš i AI nije sigurna, polje je u izvješću jasno označeno.

Nedostatak podataka nikada ne daje rezultat OK.

Radije ćemo nepotrebno zadržati dobrog prijevoznika nekoliko minuta nego propustiti problem koji završi gubitkom tereta ili odbijanjem naknade štete.

Pošteno treba pogledati i ručnu provjeru. Pogreška pri upisu OIB-a, preskočen registar, stranica koja se nije učitala, snimka zaslona od prije tjedan dana. Kod dvadesetog prijevoznika istog dana to se jednostavno dogodi. I čovjek griješi, samo to nitko ne vidi jer ručna provjera uvijek izgleda potpuno.

Špediteri već koriste AI, često bez znanja tvrtke

Ta se tema ne može zaobići. Špediter koji mora provjeriti policu na litavskom, a teret čeka na rampi, posegnut će za onim što ima pri ruci. Najčešće je to besplatni ChatGPT, Gemini ili Claude na privatnom korisničkom računu. Tamo zalijepi policu, licenciju, ponekad cijelu korespondenciju s prijevoznikom.

Tvrtka za to često ne zna. Ne zna ni koji su dokumenti i kamo dospjeli. O tome ne ostaje nikakav trag i tvrtka nema utjecaja na to što se s tim dokumentima dalje događa.

Sama zabrana tu neće mnogo promijeniti jer potreba neće nestati. Dokument na stranom jeziku i dalje će trebati razumjeti, a vremena će i dalje nedostajati. Razumnije je ljudima dati alat koji je tvrtka sama odabrala. Tada je jasno tko obrađuje dokumente i pod kojim uvjetima jer to opisuju uvjeti korištenja i politika privatnosti. I svaka provjera ostavlja izvješće u tvrtki, a ne razgovor na nečijem privatnom računu.

Što ostaje kad dođe do štete

Dok teret stiže na odredište, nitko ne pita kako je prijevoznik provjeren. Pitanja počinju kod štete. Snimka zaslona razgovora s chatbotom tada malo pomaže jer se na njoj ne vidi što je provjereno, kada i prema kojim pravilima.

Nakon provjere u sustavu TLSafe ostaje PDF izvješće s datumom i vremenom provjere te rezultatom u pet područja: podaci o tvrtki, PDV status, licencija za prijevoz, osiguranje od odgovornosti (CMR Insurance) i dokaz o plaćenoj premiji. U podnožju su oznake verzija uputa za AI, pravila ocjenjivanja i sustava. Ako dođe do spora, može se pokazati prema kojim je pravilima rezultat nastao.

Izvješće pohranjujemo u dokumentaciju naloga. Ne jamčimo da će izvješće presuditi o svakom zahtjevu prema osiguratelju jer to ovisi o uvjetima police i okolnostima štete. No daje odgovor na prvo pitanje koje se tada postavlja: što je provjereno i kada.

Šest pitanja pri ocjeni alata

Nije važno kažemo li da AI „pomaže“ ili da „provjerava“. Važno je zna li se na čemu se temelji rezultat. Prije nego što povjeruješ bilo kojem alatu, pa i našem, pitaj:

1. Tko utvrđuje podatke o tvrtki: sustav koji ih preuzima iz registara i institucija ili AI koja sastavlja odgovor?
2. Hoće li alat prepoznati da je prijevoznik poslao drugi dokument, a ne onaj koji smo tražili?
3. Snalazi li se s dokumentom na stranom jeziku i prikazuje li prijevod pokraj izvornika?
4. Uspoređuje li dokumente međusobno i pazi li na tragove preinaka?
5. Što se događa kad se nešto ne može potvrditi i što nakon provjere ostaje u dokumentaciji naloga?
6. Je li taj alat odabrala tvrtka ili svaki špediter koristi svoj?

Konačnu odluku donosi čovjek. Rezultat OK ili NIJE OK putokaz je utemeljen na registrima i dokumentima, a ne presuda. Špediter poznaje prijevoznika, teret i klijenta. A kad odredba u polici izaziva sumnju, nazove osiguratelja.

AI neće donijeti odluku umjesto njega. Preuzet će prepisivanje, prevođenje i uspoređivanje podataka, odnosno onaj dio posla u kojem se najlakše pogriješi.